Cuban-Rumba
Afro Rumba ili Cuban Rumba (Kubanska Rumba)
Cuban Rumba (Kubanska Rumba) je ples i muzički stil koji potiče iz kubanske kulture, sa dubokim korenima u afričkom nasleđu. Afrički robovi su dovedeni na Kubu početkom 16. veka, a njihova brojnost je značajno porasla u 18. veku, kako je industrija šećera rasla i zahtevala više radne snage. Upravo su ti robovi, uglavnom sa zapada Afrike, kasnije razvili Cuban Rumba muziku. To se desilo krajem 19. veka, kada je ukinuta trgovina robovima i oni su konačno mogli slobodno da izraze svoju kulturu i muziku.
Razvoj rumbe bio je usmeren kroz tzv. cabildos. Ove organizacije okupljale su ljude iz afričkih zajednica, omogućavajući im da očuvaju jezik, religiju i običaje. Tu su se razvijali različiti stilovi Cuban Rumba, pod uticajem različitih afričkih kultura kao što su Yoruba, Bantu i Abakua. Međutim, zbog španskih kolonijalnih vlasti, koje su nastojale da očuvaju špansku kulturnu dominaciju, afrička muzika i ples često su bili potiskivani. Robovi su svirali na improvizovanim instrumentima poput kutija, štapova i mačeta, kako bi lako mogli da sakriju instrumente ako bi španske vlasti došle.
Krajem 19. veka, Cuban Rumba je počela da izlazi iz senke i da se sve više praktikuje u urbanim sredinama. Iako se smatrala nemoralnom zbog svog senzualnog pokreta i afričkog porekla, njena popularnost je rasla, posebno u siromašnim delovima Havane i Matanzasa, poznatim kao solares ili cuarterías – stambeni kompleksi gde su se ljudi okupljali da pevaju, plešu i slave uz muziku rumbe. Rumba znači „zabava“, i ona je bila neizostavan deo tih okupljanja, gde su se ljudi veselili uz pesmu, ples, hranu i piće.
Najveći uticaj na Cuban Rumba imali su afrički plesovi i muzičke tradicije kao što su Abakua i Yuka, dok su španske Coros de Clave, ulični horovi, takođe igrale važnu ulogu u njenom razvoju. Cuban Rumba se tradicionalno deli na tri glavna podžanra: yambu, guaguanco i columbia. Yambu i guaguanco su gradski stilovi koje plešu i muškarci i žene, dok je Columbia ples ruralnog porekla koji tradicionalno izvode samo muškarci. Ovi stilovi se razlikuju po ritmu, koracima i dinamici, ali svaki naglašava interakciju između plesača, muzičara i publike.
Vremenom, rumba je evoluirala. Međutim, zadržala je svoj duh kao oblik kulturnog izraza i komunikacije među ljudima.
Yambú: Ples dostojanstva i elegancije
Yambú je najstariji stil rumbe i jedan od najlepših plesova koji izražava eleganciju i dostojanstvo. Nastao je u periodu nakon završetka ropstva, u kubanskim solares (slobodnim naseljima) u Matanzi, gde su se crnci i beli sve više mešali, stvarajući specifičnu kulturnu dinamiku. Yambú se smatra jednim od temelja kubanske plesne tradicije, a neki etnolozi tvrde da je nastao u Havani i Matanzi do kraja 1870-ih, dok drugi veruju da je nastao i ranije, zbog čega se često naziva „yambú de tiempo España“ ili „yambú iz španskog vremena“.
Ako ste ikada videli par kako pleše sa smirenošću i ljubavlju, onda ste već osetili duh yambúa. Ovaj ples, iako spor i umirujuć, nosi duboku senzualnost i eleganciju u svakom pokretu. Često ga nazivaju i „plesom staraca“, jer je jedan od najsporijih rumba stilova, ali to ga ne čini manje očaravajućim. U centru plesa je subtilna interakcija između partnera, koja izražava čisto poštovanje i divljenje jedno prema drugom.
Danas, yambú nije najpopularniji od tri glavna stila rumbe, ali je i dalje neizostavan deo repertoara svake folklorne kubanske grupe. Ovaj ples može da se izvodi solo, najčešće od strane žena, ali se takođe može plesati u paru, sa muškarcem i ženom. Iako može postojati flert između partnera tokom plesa, yambú je specifičan jer se u njemu ne koristi poznata vakuna (brzi plesni pokreti) koji su karakteristični za druge rumba stilove, poput guaguanca. Tradicionalna lirska tropa koju svi rumberosi i salserosi često ponavljaju je: „En el yambu no se vakuna“ (U yambú-u se ne radi vakunao).
Yambú je više od plesa; to je simbol kulture, tradicije i života koji je nastao kroz istoriju. U današnjem vremenu, uprkos opadajućoj popularnosti, i dalje je poštovan kao jedan od osnovnih temelja kubanskog identiteta. Ako ste ljubitelj kubanske muzike i plesa, nema sumnje da će vas ovaj tradicionalni ples očarati svojom lepotom, smirenošću i dubokom simbolikom.
Iako je yambú danas možda manje popularan nego ranije, on i dalje nosi snažnu poruku o dostojanstvu, tradiciji i poštovanju među partnerima. Ako želite da naučite više o kubanskoj rumbi, i razumete sve dimenzije ovog umetničkog oblika, yambú je savršen početak.
Guaguancó: Igra zavođenja
Guaguancó je jedan od najpoznatijih i najpopularnijih stilova rumbe, prepun strasti i energije. Ovaj plesni stil je prava drama između muškarca i žene, u kojoj se igra zavođenja odigrava kroz snažnu interakciju plesača. Guaguancó je poznat po svom simboličkom pokretu, vacunao, koji muškarac koristi kako bi pokazao svoju snagu i privukao pažnju žene, dok ona vešto izbegava njegove napade.
Šta je Guaguancó i kako se igra?
Guaguancó je izrazito senzualan ples, prepun brzih, ritmičnih i izazovnih pokreta. Plesači ne samo da reaguju jedni na druge, već ritam bubnjeva direktno diktira dinamiku plesa. Ovaj ples je više od samog pokreta; on je igra moći i odbrane, u kojoj muškarac nastoji da “uhvati” ženu, a ona odgovara elegantnim i veštim izbegavanjem.
Vacunao, specifičan pokret u Guaguancó stilu, simbolizuje borbu između moći i obrambe. Za muškarca, ovaj pokret predstavlja njegovu želju da dominira i da zadrži kontrolu, dok žena koristi svoje pokrete da se oslobodi i zadrži ravnotežu moći.
Istorija i razvoj Guaguancóa
Izraz Guaguancó potiče iz korena afričkog nasleđa, a prvobitno se odnosio na narativni stil pesme, poznat kao coros de guaguanco, koji je nastao krajem XIX i početkom XX veka na Kubi. Guaguancó se razvijao iz raznih afričkih i kubanskih plesnih tradicija, a danas je jedan od ključnih stilova rumbe, koji je postao simbol kubanske kulture.
Ovaj plesni stil ima duboko ukorenjeno kulturno značenje u Afro-Kubanskoj tradiciji i koristi se u različitim prilikama, od društvenih događanja do profesionalnih nastupa. Popularnost Guaguancóa nastavlja da raste širom sveta, a učestvujući u nastavi u Ritmos Del Mundo u Novom Sadu, možete naučiti ne samo tehniku, već i duboko shvatiti kulturno nasleđe koje ovaj ples nosi.
Zašto učiti Guaguancó?
Ako ste ljubitelj kubanske kulture ili želite da poboljšate svoje plesne veštine, Guaguancó je idealan ples za vas. Dinamičan, izazovan i pun strasti, ovaj ples će vam omogućiti da se izrazite kroz ritam, pokret i interakciju sa partnerom. Bilo da ste početnik ili iskusan plesač, u našim kursovima rumbe u Ritmos Del Mundo možete naučiti sve tehniku Guaguancóa i uživati u svakom koraku ove fascinantne igre.
Columbia: Solo ples snage i veštine
Columbia je dinamičan i virtuozan solo ples koji potiče iz provincije Matanzas na Kubi. Ime “Columbia” verovatno potiče od železničke stanice za vaganje vagona „Columbia“, što upućuje na vezu između kulture i svakodnevnog života. Ovaj ples je oblik kubanske rumbe koji je nastao krajem 19. veka među afričkim radnicima na plantažama i pristaništima, a najviše je pod uticajem Abakuá kulture, uz prisustvo elemenata iz Ganga i Konga tradicija.
Akrobatska priroda Columbije
Columbia je poznata po svojoj akrobatskoj prirodi i natjecateljskom karakteru. Plesači se međusobno takmiče, svaki pokušavajući da impresionira svojim veštinama i nadmaši druge. Iako se Columbia uglavnom pleše u muškom izvođenju, žene su takođe igrale značajnu ulogu, često ravnopravno sa muškarcima. Ovaj ples uključuje širok spektar pokreta koji mogu biti inspirisani različitim tradicijama, kao što su Abakuá ples, Kongo ples, Orisha rituali, ali i flamenko, hip hop i breakdance.
Rekviziti i izražajnost pokreta
Jedan od ključnih aspekata Columbije je korišćenje rekvizita. Plesači često koriste mačete, noževe, stolice pa čak i boce, što dodaje energiju i karakter svakom izvođenju. Ples je istovremeno kreativni izraz i duboka interakcija sa muzikom, koja je centralna za ovaj plesni oblik.
Columbia: Dijalog između plesača i muzičara
Columbia nije samo ples, već i dijalog između plesača i muzičara, posebno bubnjara koji svira “quinto” – najviši bubanj u rumbi. Zbog toga plesači u Columbiji često nastupaju okrenuti prema bubnjaru, reagujući na njegove ritmove i razvijajući jedinstvenu koreografiju na licu mesta. Ovaj ples je pravo umetničko ostvarenje koje odražava nadmetanje, kreativnost i duboku povezanost sa muzikom.
Plesanje kubanske rumbe stvara jedinstvenu svečanu atmosferu, a njeni stihovi i plesovi evociraju senzualnost, sreću i strast, čime zavode svaku publiku. Praksa kubanske rumbe prenosi se kroz generacije u porodicama i susedstvima, ujedinjujući sve društvene slojeve. Kroz vreme, Rumba je postala globalno priznata, a 2016. godine je proglašena za nematerijalnu kulturnu baštinu UNESCO-a, što potvrđuje njenu značajnost i uticaj na globalnu plesnu i muzičku scenu.
Klikni i pročitaj nešto više o Ritmosovoj rumbi 🙂
Pravo je vreme za Cuban-Rumbu u Ritmosu!
Upišite naš kurs rumbe i otkrijte novo plesno iskustvo koje će unaprediti vaše veštine u salsi i timbi.
Ne samo da ćete naučiti afro-kubanske plesove, već ćete znatno poboljšati i svoj ritam, preciznost i kreativnost na salsa i timba muzici.
Zato, ne propustite priliku da naučite osnovne elemente rumbe, jer bez rumbe nema ni salse ni timbe!
Podelićemo sa vama naše višegodišnje iskustvo u podučavanju i izvođenju rumbe. Pridružite se Ritmos Del Mundo i obogatite svoje plesne veštine već danas!